Back to School ili – kako preživjeti početak školske godine?

Prvi ponedjeljak u septembru – da li čestitati učenicima, ili suosjećati s njima? Ili sa roditeljima koji  ispraćaju djecu sa olujnim kovitlacem pitanja u glavama:

Kako će moje dijete učiti? Da li će se sprijateljiti s kolegama? Ima li dobrog učitelja? Hoće li biti uredan u zadaćama? Da li će biti lak proces učenja? Kako će izgledati naš obiteljski život s novim obavezama? Ko će učiti s njim fiziku, jer ja pojma nemam? Kako će on podnijeti ovu promjenu tempa i stila života, promjenu okruženja, ciljeva, prioriteta…?

Govoreći o prvim danima septembra uobičajeno je spomenuti teškoće prilagodbe djece na školu: cijeli se životni režim mijenja, a slobodno vrijeme značajno se smanjuje. Ukratko, početak školske godine znači odustajanje od slobode u korist nužnosti.

 

Je li moguće izbjeći stres Prvog Ponedjeljka U Septembru?

Čini se da najviše zebnje roditeljima stvara prvi susret djeteta sa školom. Stručnjaci smatraju da je mentalno opterećenje djeteta prve sedmice u prvom razredu ekvivalentno opterećenju astronauta u prvih devet minuta nakon lansiranja.

Važno je u ovom trenutku stvoriti od doma vrlo opušteno i ugodno okruženje, sa puno topline i pažnje. U procesu prilagodbe na prvi razred, roditelji imaju veliku ulogu… Važno je da roditelji daju podršku ne samo djetetu, već i međusobno. Škola je važna pozornica u životu bilo koje obitelji i ona utječe na sve sfere, uključujući odnose između supružnika. Vrlo često tokom ovog perioda u obiteljima nastaju sukobi i neslaganja Poželjno je preispitati obiteljska pravila, preraspodijeliti odgovornosti u svjetlu škole, obnoviti režim dana. Također, roditelji bi trebali biti strpljivi i ne previše zahtjevni.

Dakako, školski sistemi i dalje insistiraju na tome da djeca ustaju bukvalno prije zore. Zapravo, djeci uopće nije teško ustati rano… Djeca teško ustaju brzo i kad su budna. Nemojte reći „ustani, vrijeme je za školu”, bolje je recite neke dobre vijesti (npr. da je omiljen namaz za doručak). Pomaže i škakiljanje ili masaža stopala. Pogotovo u početku, vaš prvačić će biti više nepažljiv nego obično. Nemojte ga  kritizirati zbog zaboravnosti i stalnog gubitka stvari. Dječja psiha je vrlo ranjiva u ovom periodu, svaki školski put je veliki stres. Stoga pokušajte pronaći razloge za pohvale, podupirite dijete. Ne zaboravite na zagrljaje i poljupce. Pokušajte uliti u dijete poštovanje prema učitelju, ali uvijek osluškujte njegovu tačku gledišta.

I na kraju, dragi roditelji, i vi i vaše dijete imate pravo griješiti! Ono ima pravo dobiti jedinicu. Bez greške nema kretanja, nema razvoja, ne postoji način da se stekne životno iskustvo. To ne znači da morate pustiti da stvari klize stihijski  cijelim procesom učenja. Ali, kada krenete kritizirati svoje „nemarno dijete”, ili mu uvrijeđeno prigovarati da toliko činite za njega, a on nije u stanju čak i samo malo – da marljivo uči, sjetite se da dobijate dijete koje gubi povjerenje u sebe, a dobija averziju prema učenju i školi. Pokušajte shvatiti što je najbolje za njega. Kako, dakle, usaditi u svoje dijete ljubav prema učenju? Prije zahtijevanja od djeteta izvrsne rezultate, razmislite o ovome: zašto i za koga on ide u školu?  Za vas ili za sebe?

 

Jer, kako reče Joyce Maynard

Ne odrastaju samo djeca. Odrastaju i roditelji. Koliko god promatrali djecu da vidimo šta će napraviti od svojih života, oni gledaju nas da vide šta mi radimo sa našim životom. Zato, ne mogu reći djetetu da posegne za zvijezdama. Sve što mogu napraviti je da sama posegnem za njima.

 

Autor: Amna Dervišagić, profesor fizike