Šta je stres?

Svjedoci smo da se pojam stres u skorije vrijeme sve više koristi, kako u stručnoj literaturi, tako i u svakodnevnom, laičkom govoru.

Može se reći da je stres sastavni dio života, te često možemo čuti ljude kako izjavljuju da su pod stresom, kako su imali stresan dan na poslu, kako prolaze kroz stresan period u životu i slično. To se dešava iz razloga što moderan život od nas često zahtijeva mnogo više prilagođavanja, nego što naši kapaciteti mogu da ponude.

Ustaljena su dva termina koja su povezana sa stresom, a to su stresor i stresna reakcija. Stresor predstavlja stimulus, odnosno bilo kakav nepovoljan događaj (unutrašnji ili spoljašnji) koji uzrokuje stres, dok stresne reakcije predstavljaju psihološke ili tjelesne odgovore na stresore.

Sam stress nastaje kao posljedica procjene da nismo sposobni da odgovorimo na neke neuobičajne situacije u kojima se zadesimo. U tom smislu, stres je svaka neadekvatna, negativna reakcija na iznenadne, neprijatne situacije, koja dovodi do psihičke ili tjelesne patnje.

Kao što je navedeno, stress može izazvati bilo koji nepovoljan događaj, koji je neuobičajen za pojedinca.

Važno je naglasiti da je doživljaj stresa subjektivan, odnosno da zavisi od misli, razmišljanja pojedinca o datoj situaciji, a ne situaciji samoj po sebi.

To znači da određeni događaji ili situacije koje zahtijevaju prilagođavanje, za jednu osobu mogu predstavljati ogroman izvor stresa, a za drugu samo malu neprijatnost ili čak mogu imati pozitivnu konotaciju. Kao praktične primjere izvora stresa, možemo navesti: finansijske problemi, probleme na poslu, ljubavne probleme, probleme u odnosima sa bliskim osobama, kolegama, smrt bliskih osoba, bolest… Izvori stresa mogu biti i neke situacije koje nisu isključivo negativne, ali zahtijevaju adaptaciju, kao npr. brak, selidba, polazak u školu/fakultet, unaprjeđenje itd., jer kao što je navedeno, percepcija stresnih situacija je subjektivna i razlikuje se od osobe do osobe.

Konkretno, što se tiče izvora profesionalnog stresa, to mogu biti: nerealna očekivanja od posla i od sebe, a koja prevazilaze realnost, potreba za stalnom kontrolom situacije, preveliki osjećaj odgovornosti, prevelika identifikacija i vezanost za posao, tako da on postaje jedini sadržaj i smisao života, ne prepuštanje dijela posla drugima, upornost, rigidnost i tvrdoglavost u postizanju ciljeva, te na kraju – loši radni uslovi, organizacija rada i loši odnosi sa kolegama i nadređenima.

Prilikom suočavanja sa stresnim situacijama, ljudi koriste različite strategije. Strategije koje su usvojili, zavise od niza faktora, kao što je naslijeđe, učenje od bliskih i značajnih osoba, kao i od karakteristika ličnosti. Na osnovu teorijskih modela i empirijskih rezultata, najzastupljenija je podjela na tri koping mehanizma, a to je strategija rješavanja problema, prema kojoj osoba nastoji da izmijeni stresnu situaciju i da ukloni izvor stresa, zatim suočavanje usmjereno na emocije, kada osoba teži da ublaži negativne emocije koje stresor izaziva, i na kraju, strategija izbjegavanja, koja se odnosi na kognitivne, emocionalne ili ponašajne načine udaljavanja od izvora stresa ili od reakcija na isti. Više riječi o strategijama suočavanja, njihovoj efikasnosti će biti u nekom od narednih članaka.